Nezanimljiva kampanja s velikom dozom Imagea

Prvi krug izbora za trećeg hrvatskog predsjednika nije ponudio nešto neočekivano. Predizborna kampanja je bila poprilično nezanimljiva, a nitko od kandidata svojim porukama nije u značajnijoj mjeri uspio privući nove glasače što pokazuju i rezultati anketa s početka i kraja kampanje koji su više manje bili jednaki.

Većina kandidata vodila je više ili manje Image kampanje, tj. naglašavali su osobnost te su ju stavljali u prvi plan umjesto programa što i nije poželjno ako se pogleda situacija u kojoj se hrvatsko društvo danas nalazi. Iako su pričali i o programima, ti programi su asocirali na prepoznatljive crte svakog kandidata.

Primjerice Ivo Josipović je svoj program „PravDA za Hrvatsku“ želio prikazati kroz sebe kao poštenog čovjeka bez mrlje u prošlosti. Milan Bandić je svoje „Idemo raditi“ najviše temeljio na svojoj radinosti. Kampanja Nadana Vidoševića se više temeljila na njegovoj ljepoti nego na programu, dok je Andrija Hebrang svoju poruku „Za europsku i ponosnu Hrvatsku“ najviše prikazivao preko sebe ističući svoje domoljublje i ulogu u Domovinskom ratu.

Kandidati su previše vremena posvećivali temama za koje Predsjednik RH uopće nema ovlasti, pa se u pojedinim trenutcima činilo da je u tijeku kampanja za Predsjednika Vlade.

Mali postotak birača koji su izišli na izbore i odnos političkih snaga

Same izbore obilježio je mali postotak birača koji su iskoristili pravo glasa.  U Hrvatskoj je na izbore izišlo 44,06% birača, dok je u dijaspori na izbore izišlo njih svega 16,44%. Ako uzmemo samo BiH onda je taj postotak negdje oko 19%. Mali postotak ljudi koji su izišli na ove izbore pokazuje što građani Republike Hrvatske zapravo misle o trenutnoj političkoj situaciji, te su samim tim poslali svojevrsnu poruku da se dosta toga  treba  promijeniti u odnosu politike prema društvu. Malim postotkom izlaska hrvatski državljani iz dijaspore i BiH najvjerojatnije su htjeli poručiti da bi odnos Republike Hrvatske prema njima mogao i trebao biti bolji.

Rezultati izbora pokazali su trenutni odnos političkih snaga u Hrvatskoj. Iz rezultata se da zaključiti da su desnica i ljevica gotovo izjednačene, ali rezultati također pokazuju i da politički centar drži konstantu te da bez njega u bližoj budućnosti neće biti moguće formirati vlast.

Bolji uspjeh i ulazak u drugi krug kandidata lijevog centra proizlazi iz svojevrsne gužve na desnici. Ako još uzmemo u obzir da je nezavisni kandidat Milan Bandić velik broj glasova dobio i od tradicionalno desno opredijeljenih kandidata onda je jasno zašto se nitko od kandidata desnice nije našao u drugom krugu.

Razlozi ne ulaska kandidata vladajuće stranke u drugi krug

Najveće šanse za takvo nešto je imao kandidat vladajuće Hrvatske demokratske zajednice Andrija Hebrang, ali je više razloga zašto u tomu nije uspio. Analizom ne ulaska ovog kandidata u drugi krug Hrvatski studentski politološki forum se  detaljnije pozabavio jer je ona za politološke analize ovih izbora svakako najzanimljivija.  Ovakav rezultat kandidata HDZ-a označen je kao neuspjeh, ali kada se u obzir uzmu svi faktori onda se može zaključiti da je Andrija Hebrang svojim rezultatom polučio svojevrsni uspjeh. Zbog čega takav zaključak? Prije svega se da primijetiti HDZ nije maksimalno stao uz svoga kandidata. Pogreška je bila i što je svega nekoliko ljudi odlučilo tko će biti kandidat stranke na izborima što je kod dosta članova pobudilo nezadovoljstvo. Nadalje Andrija Hebrang nije vodio dovoljno agresivnu kampanju u Bosni i Hercegovini, te tako nije uspio animirati većinu HDZ-ovih glasača da glas daju upravo njemu. Osim ovih propusta Hebrangu su najviše odnemogle kandidature „dojučerašnjih“ članova HDZ-a Dragana Primorca i Nadana Vidoševića, a u cijeloj priči teorija zavjere prema Andriji Hebrangu o kojoj on i sam govori ne zvuči nerealno.

Razlozi uspjeha Ive Josipovića i Milana Bandića

Veliki uspjeh Ive Josipovića vjerojatno je u najvećoj mjeri odraz situacije u kojoj se hrvatski državljani trenutno nalaze, jer je ovaj kandidat pažnju skretao na pitanja iz svakodnevnog života, dok je uspjeh Milana Bandića pokazao da i danas kod velikoga broja birača dobro kotira populizam.

Od ostalih kandidata realne šanse za ulazak u drugi krug ponajviše su davane Nadanu Vidoševiću, pa i Draganu Primorcu i Vesni Pusić no već spomenuti veliki broj kandidata i raspodjela glasova s desnice, centra i ljevice od početka su najbolje odgovarali Josipoviću i Bandiću.

Medijska propaganda i blokada

U samoj analizi prvog kruga Predsjedničkih izbora svakako se mora spomenuti i medijska zastupljenost kandidata. Svakako se da zaključiti da je medijska propaganda svakako u jako velikoj mjeri utjecala na rezultate izbora. Još se jednom pokazalo da su medijski moćnici te njihovi financijeri  jakim vjetrom u leđa gurali svoje kandidate, dok su drugi prečesto ostajali u medijskom mraku. Svaka realno urađena analiza bi trebala istaknuti medijsku blokadu u kojoj su nalazili pojedini kandidati, prije svega očita je medijska blokada u kojoj se nalazio nezavisni kandidat Miroslav Tuđman.
Zbog toga ocjena medijskog praćenja prvog kruga Predsjedničkih izbora ne može biti visoka.

Neuspješno animiranje birača

Ako bismo željeli izvući zaključak prvog kruga Predsjedničkih izbora s politološkog gledišta kandidati su javnosti ostali puno toga dužni. To se da zaključiti i iz postotka izlaska na izbore koji pokazuje da kandidati više od polovicu birača nisu uspjeli animirati da odu do biračkog mjesta što je za jednu demokraciju poražavajuća stvar i velika opomena.

Drugi krug Predsjedničkih izbora, koga izabrati?

Hrvatski studentski politološki forum analizom prvoga kruga Predsjedničkih izbora u Republici Hrvatskoj ima za cilj javnosti prikazati osvrt na izbore s politološkog gledišta. Takve analize nisu nimalo jednostavne jer zahtijevaju isključivanje subjektivnih mišljenja što u analiziranju političkih tema zna biti i nemoguće.  

Pred nama je drugi krug u kome će hrvatski državljani moći birati između dva kandidata: Ive Josipovića i Milana Bandića.

Iako je jedna od temeljnih zadaća Hrvatskog studentskog politološkog foruma kao i politologa općenito davati kritički osvrt na politiku, zadaća našega Foruma je i između ostaloga i davanje mišljenja i prijedloga s ciljem rješavanja političkog pitanja položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. S toga smo na našoj prvoj tematskoj sjednici „Treći hrvatski predsjednik i Hrvati u BiH“ održanoj 22. prosinca 2009. godine u Mostaru argumentirano raspravljali o odnosu i programima kandidata za Predsjednika Republike Hrvatske prema Hrvatima u BiH jer i Predsjednik RH može aktivno sudjelovati u traženju rješenja za bolji položaj Hrvata u BiH.

Zbog toga smatramo svojom dužnošću da javnost obavijestimo da je Hrvatski studentski politološki forum pregledom službenih programa predsjedničkih kandidata utvrdio da kandidat SDP-a Ivo Josipović u svom programu „Nova Pravednost“ ni jednom rečenicom ne spominje Hrvate u Bosni i Hercegovini i dijaspori, dok nezavisni kandidat Milan Bandić u svom Programu ističe između ostaloga da je moralna i ustavna obveza Republike Hrvatske djelovanje u pravcu ravnopravnosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, stabilnosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine te dobrosusjedskim i prijateljskim odnosima, uključujući tu intenzivnu gospodarsku, kulturnu i drugu suradnju s tom zemljom.

Zbog svega navedenoga i bez imalo politiziranja Hrvatski studentski politološki forum  smatra da je za Hrvate u Bosni i Hercegovini bolji izbor nezavisni kandidat Milan Bandić, te stoga vodstvo Hrvatskog studentskog politološkog foruma poziva sve svoje članove kao i cjelokupnu javnost da 10. siječnja 2010. godine iziđu na drugi krug Predsjedničkih izbora te da daju glas za nezavisnog kandidata Milana Bandića te tako između ostaloga doprinesu i boljem položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

(Mi-Hrvati.bloger.hr / Hrvatski studentski politolški forum - www.hspf.bloger.hr)